Kako bi rat u Iranu mogao završiti? Postoje tri scenarija

Za Simona McDonalda, bivšeg stalnog tajnika britanskog Ministarstva vanjskih poslova, ne treba isključiti pobjedu SAD-a i Izraela. Rekao je pred odborom Doma lordova:

"Koliko mogu vidjeti u Iranu, zemlja koja ostvaruje svoje ciljeve jest Izrael. Netanyahu je cijeli život osobno opsjednut Iranom. U uredu je imao bistu Churchilla i to mu je bio uzor.

"Puno je mračnih prognoza"

Churchill je jedini 1930-ih uočio prijetnju nacističke Njemačke, a Netanyahu smatra da je na sličan način prepoznao prijetnju iz Irana. Ovo je vrhunac plana koji traje cijeli život. Moglo bi uspjeti. Puno je mračnih prognoza o tome što se događa u Iranu. Oni [Izrael] bi mogli ostvariti svoje ciljeve.“

U drugoj opciji, Trump bi mogao proglasiti pobjedu i jednostavno se povući, tvrdeći da je uništio ili barem znatno oslabio sposobnost Irana da ponovno prijeti regiji. Bilo je trenutaka kada se činilo da je spreman na takav potez, kada je tvrdio da su iranska mornarica, nuklearni program, sigurnosni aparat i lansirni sustavi balističkih projektila u potpunosti uništeni, piše Guardian.

Izrael, koji sada lobira za raspoređivanje kopnenih snaga, ne bi imao izbora nego prihvatiti takvu procjenu. Sudbina irana visoko obogaćenog urana ostala bi nepoznata, ograničenja američke zračne moći bila bi potvrđena, a Hormuški tjesnac – na najužem dijelu širok tek oko 34 kilometra – i dalje bi bio usko grlo za tankerski promet. Iranski prosvjednici morali bi sami procijeniti svoje šanse.

No, to pretpostavlja da je Iran spreman pristati na takvu prividnu sliku. Aslı Aydıntaşbaş iz washingtonskog think-tanka Brookings Institution rekla je o režimu u Teheranu:

"Nije došlo do promjene režima"

„Došlo je do promjene unutar režima, ali ne i do promjene režima – i ta promjena ide nagore, prema tvrđem, nacionalističkijem Iranskom revolucionarnom gardijskom korpusu koji djeluje u decentraliziranoj zapovjednoj strukturi.“

Znakovito je da su reformisti poput Mohammada Khatamija, bivšeg predsjednika Irana, ustvrdili da je atentat na Larijanija unazadio izglede za mir.

„Zapanjujuće je da su oni koji su izloženi brutalnim napadima i atentatima upravo oni koji su, uz hrabru obranu biti nacije i države, sposobni i spremni donijeti dostojanstven mir ako takav put postoji“, rekao je Khatami.

Mir

Treća mogućnost je smirivanje sukoba i potom mir. Taj bi mir mogao biti postignut tako da se svim stranama unaprijed pokaže „cijela koreografija“ – izraz koji ponekad koristi Jonathan Powell, britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost – ili bi se mogao ostvarivati postupno, korak po korak. Badr Albusaidi, ministar vanjskih poslova Omana, koji je posredovao u osam rundi pregovora između SAD-a i Irana, u članku za Economist iznio je racionalnu viziju u kojoj sve strane u regiji postižu konkretan dogovor o nuklearnoj transparentnosti u okviru regionalnog sporazuma o nenapadanju.

No, zemlje Zaljeva podijeljene su oko toga što smatraju većom prijetnjom: Izrael ili Iran. Spremnost Irana da žrtvuje gospodarstva zaljevskih država slabi njegovu poziciju u toj raspravi, čak i u Kataru i Turskoj, dvjema zemljama koje najvjerojatnije mogu potaknuti iransko vodstvo na pregovore. Ne vidi se ni raspoloženje za preispitivanje vrijednosti američkih vojnih baza u Zaljevu i pitanja jesu li one postale izvor nesigurnosti.

Saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan izjavio je u četvrtak da je Iran pogrešno procijenio ako je vjerovao da zaljevske države nisu sposobne odgovoriti na njegove poteze.

„I ono malo povjerenja što je postojalo sada je potpuno uništeno – i to na više razina“, rekao je.

Bez povjerenja, razaranje će se samo nastaviti, a Iran će dočekati Nowruz – novu godinu – lišen bilo kakvog osjećaja obnove.

Tijek događaja na Bliskom istoku pratimo OVDJE.